Dijana Rosandić, samostalni umjetnik-književnik - Govor povodom izlaska zbirke "Oko čežnje" (sa promocije)

Moram reći da prije nego što sam knjigu dobila u ruke, prihvatila sam Vesnin telefonski poziv da se prijateljski osvrnem na knjigu, a kasnije, nakon pomnog čitanja našla sam se u priličnim mukama jer nisam znala hoću li spretno moći dotaći dubinu ovih jednostavnih stihova. Jer, unatoč siromaštvu vokabulara i jednostavnog naslova ova nam knjiga nudi nekoliko različitih perspektiva iz kojih možemo promatrati cjelinu i čini mi se da je upravo mogućnost slobodne interpretacije najveće bogatstvo koje ćemo, iščitavajući Vesnino intimno pismo, u zbirci pronaći.

Upravo radi te slobode koju nam autorica dopu šta, započela bih s krajem zbirke, a završit ću s njezinim početkom tj. sadržajem. Možda iz razloga što je ta posljednja pjesma upućena Prvom Pjesniku, odnosno Bogu, a kako je On i Početak i Svršetak, ta digresija neće ništa poremetiti, već možda i pojasniti.

Dakle, u Zahvali Prvom Pjesniku, ispreda se nit s pomo ću koje je Vesna isplela cijelu zbirku i koja je poveznica svim pjesmama, a ta nit govori o ustrajnosti vjere, o očuvanju duše i duhovnosti, čovjekovoj težnji da bude istinski voljen, o svjesnosti da svi katkad grije šimo i skrećemo s puta, ali i zahvalnosti što Bog svoje zalutale ovčice vraća na pravi put. On je taj koji nam je udahnuo dušu, obukao nam haljinu života, koja će nam, ukoliko spoznamo stoje ljubav u svojoj pravoj punini, postati naša vječna i nepromjenjiva oprava.

Vesna u tom stihovnom uzorku otkriva da je spoznala kako se Bo žanskom ljubavlju može voljeti običan čovjek, te premda oštećena vida, ona svojim istinskim, pjesničkim očima može vidjeti svu njezinu ljepotu, ali i patnju takve ljubavi. Ona nam kazuje da je Bog tkalac haljine života, da nas odjeva u bogate niti svoje ljubavi, čežnje i nade. Nastojeći nam pokazati vez kojom je njezina duša ispletena Vesna nam, kao pjesnikinja željna stvaranja, jer je stvaranje njezin najveći pokretač, otkriva daje upravo ljubav taj materijal od kojeg možemo napraviti plašt s kojim ćemo se zagrnuti i zaštititi od hladnoće stvarnog, vanjskog svijeta.

Njezino razotkivanje nastaje u želji da u svojoj nagosti, škrtosti izričaja, prikaže jednostavnost koja se krije u istinskoj ljubavi, katkad bolnoj, ranjivoj, punoj ožiljaka i rana, a opet smirenoj, u bijeloj opravi mladenke, dakle čistoj i punoj zavjeta.

Nadalje, more koje je i na naslovnici, Vesnin je prijatelj i šapće joj tajnu Često se pretačući iz pjesme u pjesmu, a znamo da je u početku Duh Božji lebdio iznad voda. More je kolijevka iznad kojeg kao u snu lebdi Vesnina duša koji se nada, propitkuje, osluškuje i raduje, i ona ista kolijevka u kojoj Vesna kao samotna školjka napukla dna čezne za morskom strujom koje će je zaljuljati iz tame u vječnu svjetlost. Tako se ljubav isprepliće kroz nadanje, iščekivanje u san u kojem se može slobodno uranjati, tražiti i dodirivati srodnu dušu.

U jednom stihu Vesna nam priznaje da živi i diše za ljubav, a u drugom se pita je li zaslužila to teško breme, upravo zato što se kroz pjesme vidi da njezina silna intimna čežnja nije ostvarena. Kad se za nečim čezne, znači da se to silno želi, a ukoliko se čežnja ne ostvari, ostaje samo nada da će se i nakon tjelesne smrti "nastaviti plamen koji grije dušu, koji gori kao svetinja i dalje traje, gori i tinja" što je lijepo rekla u pjesmi "Ne gasi svijeću".

Ova knjiga mo že se gledati i kao svojevrsni savjetnik kako i na koji način voljeti, a to se najbolje vidi u pjesmi "Promijeni" koja će pomoći onima koji su posustali od uporne i zahtjevne potrage za ljubavlju. Mnogo je lijepili misli i slika izvezeno i prepleteno u čvrste veze između nježnosti i patnje, dobrote i sjete, snivanju i budnosti, vedrine i plača. Vesnina čežnja nas potiče na putovanje po kamenitoj stazi što prži ili po morskoj stazi u želji da spustimo sidro ali ne u smrti već u smiraj ljubavi.

Kao što sam već rekla, postoji više mogućnosti čitanja ove knjige, pa se tako to oko čežnje, upravo zbog velikog početnog slova u zamjenici Ti, može promatrati i kroz prizmu Božjeg oka koje čezne da se utjelovi u čovjeku, što nam pokazuje pjesma "Pogledaj"...navesti ću samo prve stihove, ostalo ćete pročitati sami:.. "Pogledaj dobro u ogledalo, iza tebe netko stoji, nečije te oko gleda i vlas po vlas kose dodiruje i broji"...

Bilo kako bilo, oko čežnje je topao i iskren pogled na svu jednostavnost i zamršenost ljubavi, kroz mrežu u kojoj se isprepliću san i java, crno i bijelo, tišina i jecaji.

Danas, kad je ljudsko otu đenje i hladnoća za drugog čovjeka postala normalna i prirodna pojava, kad većina ljudi smatra da je ljubav prava samo ako je i tjelesno ostvarena, ova nam zbirka govori o tome da se samo uz Božju milost može, kroz trpljenje, patnju i molitvu, spoznati istinska ljubav koja je trajno i neprocijenjivo blago, i da je svaki čovjek nosi u sebi. Nažalost, nema svaki čovjek taj dar shvatiti vrijednost njezina značaja, pa će nas tako, vjerujem, ova zbirka potaknuti da preispitamo sami sebe i svoj odnos prema opraštanju, ljubavi i dobroti.

Na kraju ću otići na početak knjige na kojoj je objavljen sadržaj. Autorica vjerojatno nije namjerno odbrojila riječi, imenice, glagole i pridjeve i vjerojatno nije primijetila da je i to kazalo, taj sadržaj, jedna zasebna cjelina, tj. od njega se može iskrojiti posebna pjesma koja nastaje krojenjem njezinih naslova. I tu je izrekla svu istinsku čežnju kojom je obogatila sveukupni pjesnički vjenac kojem ova zbirka pridodaje raskoš svojih jednostavnih latica.

Ljubav koja je spoznata čistim srcem može se lako ispreplitati u slobodnoj formi i neka ovaj prepjev autoričinih naslova bude moj skromni doprinos ovoj večeri, a kako je Vesna jedna humana i topla duša, ona mi neće zamjeriti ili će mi lako oprostiti što sam u njezinoj knjizi pročitala pjesmu za koju nije ni znala da ju je napisala. To je također potvrda da se ova knjiga zaista može gledati iz različitih uglova. Vesna će najbolje znati, a i vi ćete se uvjeriti kada budete čitali knjigu da nisam dodala, izostavila niti promijenila ni jednu jedinu riječ iz kazala, samo sam između početka i svršetka malo ispremještala sadržaj, kako bih potkrijepila svoju tvrdnju.

(Dakle, napisana, nenapisana. Vesnina pjesma koja kroz moje oko za vaše uho, glasi ovako:)

"Tko si ti, reci mi, čovječe moj znani, znak ljubavi u smiraju, jer srce sniva u snu, rodio si se, to samo duša zna, samo dođi, prepoznaj me, dodiruj me, samo ljubavlju, a sidro? pogledaj more u meni, hoćeš li biti prva jedina jesen moja, samo ti znaš, reci,

Molitvom za ljubav se dajem, ne gasi svijeću, čekaj me, ti zoro moja, moj živote, kapljica rose, kreni hodnikom srca, stazom ljubavi, ne napuštaj me, dodirljiva ljubavi.

Zar danas netko mi te ukrao, šapat vjetra, tvoja slika samo nit, kad te nema gasimo se oboje na tvom pragu živim u sjeni kao običan čovjek, o zoro, o danu, duša duše tvoje, a ja ću vesti putovanja, uvijek tu ljubav u nama, hvala ti, hvala prijatelju, oko čežnje u igri licem u lice, samo se vlakovi rastaju, to samo duša zna"

Eto, ništa dodano, ništa oduzeto, Vesna nam daruje pjesme i kad se to najmanje nada, a to samo znači da je pjevanje njezin istinski odabir izražavanja.

Zahvaljujem Vesni što nam je kroz svoje stihove dala mogućnost uživati, istraživati, suosjećati, čeznuti. nadati se i živjeti uz spoznaju da kada srno najgoliji tj. kada smo obučeni u dušu, tada smo najljepše odjeveni. Ona to zna i tu tajnu nesebično otkriva u zbirci koju nam je darovala. Otvorimo svoj ormar u srcu i pogledajmo odjeću koja tamo visi. Ako s njome nismo zadovoljni, Vesna će nas utješiti i reći nam da modeli koje Bog kreira s ljubavlju nikad ne izlaze iz mode. Hvala joj na savjetu i ovoj lijepoj knjizi.