Snaga poezije Vesne Miculinić Prešnjak

Umjetnost je, kažu, neslužna. Ako je istinska, ne pokreće je nikakav izvanjski razlog. Postoje samo unutarnji, neoborivi porivi koji se samo pretaču u oblik pa ih, pretočene, razaznajemo kao dio svijeta, svemira i nas. Ta nas se umjetnost tiče, ponekad nas dotiče, a uglavnom uvijek govori više i dalje,dodiruje rubove, sanje i zbilje, zaiskri, zasvijetli, pokatkad zamuti-a ponajviše sluti. Tako je i s poezijom. Ona baš ničemu ne služi. Nema u sebi nekog izvanjskog htijenja da bude. Ona se događa radi unutarnje volje i snagom dara. Ona je izbor i protok. U isto je vrijeme oslobođenje i prisila. Oslobađa sputana raspoloženja i prisiljava na željena stanja. Poezija je pisanje razloga poznatih samo duši. I ne postoji drugi valjan razlog da je "iskoristimo" za neke nama drage svrhe. Ona se uvijek otima i ide dalje-uglavnom sama. Zato se i može razumjeti, nikako ne u buci ili vrevi grada. Stvorena ja za samotna (noćna) putovanja.

U tom (čarobnom?) svijetu nalazi se i Vesna Miculinić-Prešnjak. U njemu ona je slobodna i sretna-zarobljena u svijetu stihova i sanja, jer joj ta zarobljenost neiskazivo treba. Sanjati je za nju zbilja, a zbilja se pretvara u san. Isprepletena mirisom pouzdanih riječi koje, prhke i lomljive, same od sebe polete, stihom nas dira u nedodirnute strune, zaječi, zazvuči- i snažno nas k sebi privuče. Taj Vesnin svijet prepun je zakašnjelih boja koje ni od jeseni da požute, ali kada ih jednim pročitamo-one više ne šute. U nama pjevaju i dalje i dulje. Sve je tako lako i meko, sve tako pitomo i zrelo, sve nestvarno, zbiljsko i sveto. I ljubav koju u sebi dira, i zavičaj kojem se uvijek ponovno vraća, i samoća koja se krije iza zida, i sreća koju sluti, i život kojem s neskrivenom čežnjom maše-sve je u tom svijetu svijetu tako zaokruženo cjelinom da nam se čini kako još samo nedostaje ona završna točka. No, nje nikako nema. Ona se sluti, očekuje, zaziva i sanja. Zbog toga je nastala ova knjiga. Ako nam se učini da ćemo s njom saznti više, prodrijeti dalje i dublje, mirno je možemo uzeti u ruke. No, ona će reći i još mnogo više. Poezija se, uostalom baš radi toga piše.

Anton Šuljić