Pregršt sugestivnih stihova

U novoj zbirci pjesama Vesna Miculinić Prešnjak ispisuje po prvi put u cijelosti poeziju na čakavštini, preciznije rečeno na grobničkoj čakavštini. Kako reče pjesnikinja u pjesmi "Vabi me, vabi": "Moje me "ča" vabi/ I šapje tiho / Ne zabi me, zabi". Jedan dio ovih pjesama je zavičajne tematike posvećene njezinom rodnoj Grobnišćini kakve smo već mogli pročitati u njezinoj zbirci "Z moj'ga kaštela". Svoju Grobnišćinu i rodno mjesto Zastenice pjesnikinja spominje u više pjesama ove zanimljive zbirke. Kad rabi sintagmu "moj čovik" pjesnikinja misli uopće na Grobničane koji su u vrijeme njezine mladosti teško živjeli. U ovoj zbirci se nalazi i potresna pjesma "Matejkica" o ženi koja je imala devetoro djece za koje često nije bilo dovoljno hrane. Tako im je jednom za objed mogla ponuditi samo "jednu slanu ribu" i "kus palente". Vesna Miculinić Prešnjak je zastupljena u knjizi Grobnički pisci XX. stoljeća koju je priredila dr. Iva Lukežić objavljenoj 1995. godine. U to vrijeme ona još nije imala objavljenu zbirku pjesama. Kad bi sada izašlo drugo izdanje te knjige njezina priređivačica morala bi istaknuti upravo Vesnu Miculinić Prešnjak ne samo kao najplodniju već i najbolju i najautentičniju suvremenu predstavnicu pjesništva napisanog na grobničkoj čakavštini.

Često se u ovim pjesmama Vesna Miculinić Prešnjak vraća u dane svoga djetinjstva, opisuje domaće ozračje, "ognjišće". Više puta u svojim pjesmama spominje baku, djeda, roditelje te brata i sestru. Primjerice pjesma "Kod cukar" počinje stihovima: Otac i mat / Sestra i brat / Moja stara kuća / Njeji privrat". Dirljiva je pjesma "Moja sestra" o sjećanju na sestru iz doba djetinjstva koja "Va meni biva/ Živi živjenji/ I počiva, počiva". U tu pjesmu autorica vješto umeće dijaloge što rabi u nizu pjesama ove zbirke. Karakteristično je da su pjesme u ovoj zbirci duže o onih znanim nam iz prethodnih zbirki i da pjesnikinja često teži proznom izričaju. Novina u njezinom poetskom opusu je i sklonost humoru.

U cijelom poetskom opusu Vesne Miculinić Prešnjak prevladavaju primorski motivi. To vrijedi i za ovu zbirku. Naslov ove zbirke je preuzet iz jednog stiha pjesme "Dva tića". Riječ "dih" (miris) se samostalno spominje u nekoliko pjesama ove zbirke. Ona se ne odnosi uvijek na more. Tako u pjesmi "Nigdi na svitu" pjesnikinja misli na "dih" svoga zavičaja. Riječ "more" još se više spominje. Primjerice u antologijskoj pjesmi "Kruh sa sedam kor" Vesna Miculinić Prešnjak nam podastire jednostavnu a dojmljivu priču o optimističnom ribaru: Obeda neće bit aš ribe ni./ Morda će jutro bit boje, / morda će se obrazi smet, / srce bit dobre voje. / Ki to zna? / Ne zna ni on, / ne znan ni ja."

Osim o moru pjesnikinja piše u više pjesma i o rijeci svoga zavičaja i svoga djetinjstva, o Rječini. Tako pjesma "Muka moj'ga čovika" započinje stihom: "Ričino moja mila".

Većina pjesama ove zbirke je pisana nepravilnom rimom. Bilo da piše slobodnim ili vezanim stihom Vesna Miculinić Prešnjak uvijek piše jednostavno i pristupačno.

Svojom novom zbirkom pjesama Vesna Miculinić Prešnjak podastire nam pregršt sugestivnih stihova koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Iz svih navedenih razloga preporučujem ovu kvalitetnu zbirku pjesama za tiskanje.

Žarko Milenić