Lirska igraonica

U petoj knjizi Tišina srca , u novoj kolajni ljubavnog stihovlja Vesne Miculinić Prešnjak ta autorica ustreptalog pera, u kojemu bi tankoćutni grafolog prepoznao kardiogram srca koje žudi toplinu darivanja zajedničarstva, pouzdava se u snagu zaljubljenog titraja, nježnost čeznutljiva pogleda, toplinu slutnje i hladovinu žara noćnog zviježđa. Izvan suvremenih postmodernističkih poetskih trendova, pjesnikinja zamače pero tik do romantike, s vjerom u osjetilnost, rominjanje kapi romantike, s nadom u beskraj sreće, s ufanjem u baštinu emocionalnog uzdaha duše:

Da pjeva, da daje

Da u trajanju traje.

Nenaslovljena uvodna od 75 tiskanih pjesama programatska je lozinka vremena koje cesarićevskim slapom trne i proplamsava u nama:

Onoliko koliko čeznemo

Koliko ljubimo

Toliko u nama sja.

Pjesme iz Tišine srca nisu odijeljene škripom ciklusa u posebne pretklijetke stihovlja. Sjedinjene u svojevrsnu poemu ljubavi, stihovi su prožeti ponavljajućim slikama ognja, sunca, čekanja, povratka, sna, mora… Tri su pjesme gotovo identično naslovljene - Zora (str. 20), Moje zore (str. 31) i Zora (str. 51) s poticajnom slikom pretakanja sjajila sna u vedrinu jutra. Pjesme bruje silnicama vjere u vječnu ljubav, u njima struji rijeka plama vena nabujalih od snova traganja brazdama sjetve ljubavi. One se miješaju s arterijama dobrine nauma da ćemo dobiti samo onaj dar koji damo u većim gabaritima žrtve, koja će nam se nasmiješiti kroz čašu našega neba . Vesnina pjesma se doimlje kao proljetni režanj i svežanj čežnje težnji vežnje dvaju srdaca, kako ih je pjesnikinja uvezala u dvojac – ljupko klupko . Svi odgovori ženskog nemira lebde na toj padini sna , na njoj nam se valja uzdići do lijeta cjelova životne snage, molitvom stiha probuditi satirske čarolije:

I kada se noć odjene u svilu

Budi u meni vilu.

Ljubav je igra sladostrašća i zebnje, koja ima obje strane medalje, a u toj lirskoj igraonici Vesna lovi skok ljubavnog ritma sroka, pa će zamijetiti kako sve minu u tminu , a izbrusit će i antologijski stih sa šuškanjem dijaklektičkih glasova:

A bol utjehu išće

Na ušću, uz lišće jeseni.

Tišina srca odzvanja iskrenom i poučnom stihovnicom, molitvom dobročina i trpeljivosti, u biblijskom meandru zavjetuje nas: Nemoj uzvratiti , kako bismo rasvijetlili sve tmine duše, raskužili zlobu, prosvijetlili melem za zloću, krenuli za zvijezdama krijesnicom okupani . I tada:

Čuje se zvuk gitare

To tvoja duša drhti

Pjesnikinja svjedoči veličinu majčina srca, ona želi biti majka svoga svijeta, jer skrovito sretna sriče:

A tvoja spi.

Ona je spremna na žrtvu svjetioničara za spas (p)lutajućih nevoljnika, tješeći se ugođajem:

Kako se sidro tvoje duše

Ovija o moje

Autorica ne robuje rimi, ali zna poantirati u podudarnosti nekih domišljaja, a u toj zaigranosti možda se neće ni primijetiti pokoja ponovljena rima, poput riječi guste / puste ,

Knjiga Tišina srca osvježit će štovatelje klasične ljubavne lirike jednoga samozatajnoga zaljubljenog srca, a dobila je i dodatnu kulturološku protegu. Drugo popratno izdanje otiskano na tkanini predočuje nam još jednu ljubav, onu prema baštini - oživljavanjem zaboravljene glagoljice. Od srca hvala!

Mladen Vuković, prof., književnik, kritičar, publicist