Hoću li znati ljubiti
Vesna Miculinić Prešnjak "hrabra i nadasve humana žena pjesnikinja" sve živahnije i učestalije lirskim, duhovnim i duševnim dosezima nastoji spoznati sve više, bolje i dublje, ispisujući ovaj puta svoje ljubavne pjesme čija se Muza kloni suvremenoga svijeta.
Jer, Vesna, kao što joj i ime govori, svoje proljetarske pjesme daruje na dlan današnjeg vremena svakom putniku, namjerniku, čitatelju stiha. Obraćajući se tako snovitome svijetu kojega su mnogi, nažalost, u sveopćoj suvremenoj strci i zbrci i zaboravili, napustili i istrošili.
Upravo zato ove jednostavne pjesme pisane u duhu prve mladosti na početku ovoga stoljeća i trećeg milenija paradoksalno djeluju kao nove utoliko što su prepoznatljive, obične i tradicionalne.
Za očekivati je onda da Vesnini opjevci govore običnim, kao što je netko kazao šimićevskim jezikom, o "majušnim zvijezdama", koje nisu ništa drugo do li upiti nad smislom življenja - želje, žudnje i čežnje, šutnje, samoće i slutnje, sreće, snovi i radosti, nemiri, suze i boli, traženja, čekanja i nadanja; konačno i pitanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti trojedino protkanih ljubavlju, nježnostima, pogledima, dodirima; slijepom ljubavi koja je jedino sunce posvemašnjeg mraka.
Vesna se , naime, u svojini pjesmotvorinama -. obraća dubokim slojevima svoga bića, instiktivno, intuitivno i impulzivno reagirajući na vlastitu izoliranost u kojoj samozatajno egzistira.
Pjevajući umilno, emotivno , nostalgično, konvencionalno, bez osobitih verbalizama, pjesnikinja pjeva očito samo ono što sama živi i proživljava, bez ikakvog oslonca na suvremene "priznate" lirske tokove. Poručujući tako da nema pjesništva koje neće naći put do nekoga svoga čitatelja, do nečije duše, koja će u njemu zamijetiti svoje zrcaljenje.
Zanimljivo je kazati i sljedeće: ovim epigramskim pjesmama na razini kakvih iveraka baš rezignacija daje snagu.
Rimovanim slobodnim stihom Vesnini opjevci nam mirišu, pretočeni kroz godišnja doba, iskustvom, zrele pjesnikinje. Njene osobne šutnje, slutnje, koračanja u nadi, nameću se, kao raspoznatljiv glas, koji računa na književnu javnost.
Stoga joj poželimo i u ovom uzletu, nizanju pjesničke riječi, sva dobra kojima one i zrače.
Tomislav Marijan Bilosnić, književnik, publicist, kritičar