Stihovi iz tintarnice velikog srca

Uzbuđen sam što ću ponovno čitati stihove koji su kapali iz tintarnice velikog srca. I ovom novom zbirkom lirike duše ta se samozatajna autorica predstavlja s novom rukoveti pjesama. Ovog puta nisu dijeljene u cikluse i zasebne nizove, jer je cijela zbirka zapravo jedno, prožeta istim slutnjama, nemirima i nadama..

Pjesnikinja nastavlja graditi i širiti svoj poetski svijet sanja, u koji noćni letači ulijetaju pred životnim bremenom jave. Ti su snovi preplavljeni nebeskim plavetnilom koje se ozrcaljuje u modrini mora, u moru modrog sna pa autorica, s »modricom« u duši, svojoj plemenitoj i platonskoj ljubavi – koji istodobno može biti i životni suputnik i Stvoritelj tepa.

Iako i u ovom novom svežnju stihova pjeva, u pjesmama se autorica više okreće unutarnjim krajolicima duše, koja joj je »vlastita kuća«, i dalje koristeći se živim metaforama za pomornice svojih suza, ponornice svijesti, za svoje simbolične organe čulnosti. Taj ugođaj posebno dočaravaju pjesme Sanjam i Pogled u tami.

Poput boli, njezini snovi, otežali od ugriza zuba zbilje, bujaju cijele noći, da bi se, kako vrli pjesnik davno zapisa, u zoru razlio u trudničin krik stiha. U ozračju prelijepe Tadijanovićeve pjesme Dugo u noć, u zimsku bijelu noć Vesna promiče sjaj svog unutarnjeg duhovnog oka koje sluti blagdanske svijetnjake.

Novalisovu misao da »poezija liječi rane što ih zadaje razum« pjesnikinja je sretno pomirila u svojim izrijecima ljubavi, vjere i nade, koja je »oblik vjere, a vjera je suština nade«, kao što zapisa Unaumo, zatvorivši time svoj duhovni krug iz kojeg se šire silnice dobrine i humaniteta.Tražeći luč u mraku koji pada autorica nas hrabri, potičući zadrijemale na stazama malodušja.

Motto njezina šestoknjižja s melemnim stihovljem mogao bi biti zapis Moja je pjesma kolijevka nade.

Pjesnikinja piše slobodnim stihom, iako su zamjetni sve češći srokovi i ritam stiha, zadržavši jednostavnost svog iskaza malih životnih istina. Svoje intimnosti nudi čitatelju perom umočenim u hrabrost, posvjedočujući bratskost s patnikom, velikim pjesnikom Tinom Ujevićem. Gabariti na pravcu njezina ustihovljenog svijeta su pustinja – raskršće – voda, kako bi u tim kršćanskim simbolima šutljive ribe i beskrajnosti mora odčitala simboliku života kroz očišćenje duše, krijepljenje duha svježinom snohva- tica ljepote i radosti življenja.

Mladen Vuković, prof., književnik, kritičar, publicist