O zbirci "Dari" dr.sci Iva Lukežić

Unatoč nepovoljnom položaju u koji je Vesna Miculinić-Prešnjak dovedena zbog bolesti, ne miri se s prizemnom dimenzijom postojanja. Traži dublji smisao bistva, unutrašnje porive svakodnevnom djelovanju, tajnu svjetlosti vlastite zvijezde. Ta sastavnica njezine ličnosti našla je izraz u pjesmama zrele dobi.

Naime, pjesme je počela pisati rano, još u osnovnoj školi, i poneku je u školskim listovima objavila pod pseudonimom, no tek se nedavno odlučila pod svojim imenom objelodaniti nešto od onoga što je oduvijek bio skriveni dio njezine intime. Na to ju je potakla i mnogostruka kulturna živost i aktivizam koji od njezina osnutka vlada u grobničkoj Katedri Čakavskoga sabora, u kojoj se njeguje osobit senzibilitet prema zavičajnoj kulturi i lijepoj riječi. Taj zov domaćega glasa bio je presudan i za Vesnu Miculinić-Prešnjak, tim više što unatoč životu u Rijeci nikad nije prekinula svoje fizičke i duhovne veze s rodnom Grobinšćinom.

Prve su joj knjige objavljene 1995. godine u zajedničkoj knjizi "Grobnčki pisci XX. stoljeća".U tih se dvadesetak pjesama pisanih materinskom grobničkom čakavicom i standardnim hrvatskim jezikom predstavila kao formirana pjesnikinja jake osobne emocionlnosti na podlozi opće duhovnosti svojstvene zavičajnoj grobničkoj zajednici. Objavljivanje tih pjesama bilo je ohrabrujućim poticajem autorici da se odluči i za otkrivanje i ostalih radova, kojih broj dostaje za samostalnu knjigu, a time i za podrobniji uvid javnosti u njezin ukupni pjesnički opus.

Pjesme odabrane za objavljivanje u ovoj knjizi objedinjene su pod naslovom "Dari", budući da i jest riječ o darovima autoričina srca i duše, što su namijenjeni drugim ljudima, bliskim po osjećanju o doživljavanju svijeta i sebe u svijetu. Tih je stotinjak pjesama razvrstano u tri tematska ciklusa. U prvome pod naslovom "Školjka" su pjesme intimne tematike, koje govore o autoričinim emocijama, samospoznajama i spoznajama o drugim osobama. U drugom se u najopsežnijem ciklusu, naslovljena dijelovima stihova dviju pjesama "Zemljice moja, njazlo moje malo", pjesme šire i uže zavičajne i opće domoljubne tematike, a u središtu mu je miniciklus s autobiografskim sličicama iz najranijega djetinjstva. Treći ciklus s naslovom "Iz tame se rodi molitva" otkrva religiozni kompleks kao novu i potpuniju dimenziju autoričine ličnosti.

U sadržajnom, temastsko-motivskom smislu ove pjesme pripadaju krugu intimne i domoljubne poezije svojstvene zadnjih godina pripadnicima srednje pjesničke generacije. Ta je poezija čvrsto utemeljena na zavičajom naslijeđu, ali joj je senzibilitet izrazito usmjeren na izvanzavičajne teme, pretežno na intimu i domoljubnu sferu.

U formalnoj izvedbi pjesme Vesne Miculinić-Prešnjak ostaju u granicama tradicionalnih potvrđenih poetičkih i jezičnih obrazaca. Upravo ta tradicionalnost, s dubokom emotivnošću i porukama koje ove pjesme emitiraju temelj su pretpostavci da će ovaj kanconjer pronaći srodne duše među čitateljima.