Književna moć i "pranje ruku"

( "Između srži i margine" - prikazi, 1974. -2005. )

Nabujali osjećaji prelijevaju se preko ruba zaljubljenog ženskog srca, kao iz nepresušnoga razigranoga i toploga vrela, pred našim očima, u knjizi pjesama Vesne Miculinić - Prešnjak, noseći u sebi svježinu, grgoljenje, šum, spektar boja i mirisa, glazbu i riječ, smiraj i šutnju, jasnoću i tajnu, zanos i snoviđenje, nadu i čežnju, poziv na nebesku gozbu među zvijezdama, poziv u san koji je istovremeno i duboko proživljena stvarnost. Uvjet je, dakle, za njezinu snažnu i istovremeno nježnu pustolovinu, koja dodiruje osjećajne dubine, da čitatelj razvije svoja krila. Rekli bismo, to je poziv na duševni ples, na igru, na zajedništvo, angažman koji traži, ljubav za ljubav: tko nije u ljubavi, ostaje hladan. No, ova zbirka pjesama otvara jedno suštinsko pitanje koje zadire u samu prirodu stvaranja i u esencijalni položaj (umjetnika), pisca, u ovom slučaju pjesnika.(...)

Tišina srca je knjiga pjesama u kojoj se umjetničko stvaranje događa "bez grijeha", u granicama dopuštenoga. Što znači u granicama dopuštenoga? Postoji, naime, stvaranje do crte i preko crte, maštanje u granicama i bez granica. To je, naravno, sukladno pitanju stvaralačke slobode. Je li slobodniji onaj koji djeluje bez ograda ili onaj koji svjesno prihvaća neke ograde, svjestan da je u njima njegova sigurnost i snaga. (...)

U ovoj zbirci, strogo se kloneći duhovnih stranputica i bespuća, odričući se galame, pjesnikinja Vesna Miculinić - Prešnjak, stiže do tišine. I upravo u trenutku kad bismo, dakle, očekivali da je čin govora dosegnuo točku svoga vlastitoga poništenja i da smo stigli do ukidanja svake daljnje dinamike, pa i smisla komunikacije, tišina neočekivano progovara, novim govorom. Ona vrvi porukama. A te poruke izviru iz dubina pohranjenih u duši koje su vječne i univerzalne. Razgovor s čovjekom o Bogu zamjenjuje razgovor s Bogom o čovjeku. I mi se odjednom osjećamo izgrađeni i ojačani iznutra, jer smo učvršćeni sigurnošću toga puta koji nam je posredovala autorska, pjesnička ruka, i koji tako postaje zajedničkim dostignućem i usmjerenjem prema vječnom i sigurnom cilju.

Božidar Prosenjak, samostalni umjetnik - književnik