Ljubavna iskra - Sunce novog svijeta

( "Između srži i margine" - prikazi, 1974. -2005. )

Vesna Miculinić-Prešnjak javila se, ove, 2004. godine u Rijeci, svojom šestom zbirkom pjesama pod naslovom Luč u tmini. Knjiga je objavljena u nakladi riječkoga Ogranka Društva hrvatskih književnika. Ova autorica s podjednakim uspjehom njeguje svoju rodnu, grobničku čakavštinu, kao i hrvatski književni standard. O Vesni Miculinić-Prešnjak saznajemo daje rođena 1951. godine u Zastenicama kod Grobnika. Završila je studij prava i psihologije i radila na izobrazbi učenika i studenata građevine. Objavljuje u periodici i na radiju, a pjesme su joj uglazbljene za dječje festivale i klapsko pjevanje. Dr. Iva Lukežić uvrstila je i njezino ime u djelo Grobnički pisci XX . Stoljeća. Pjesnikinja se također ističe svojim društvenim i humanitarnim radom, kao i angažmanom u očuvanju čakavštine. Objelodanila je knjige pjesama: Dari (1996.), Z moj' ga kaštela (1997.), Radost probuđena srca (1998.), Oko čežnje (2000.) i Tišina srca (2003.).

Ovaj pjesnički zamah nastavlja se i u novoj knjizi pod nazivom Luč u tmini (2004.) Čitajući ovu, najnoviju, zbirku pjesama, strpljiv će čitatelj uživati u mnogobrojnim varijacijama i iskazima duše iz koje se izlijeva ljubav. Njezina je duša potentna i daruje se na način kao što rastuća biljka izbacuje u vis svoje izdanke. Ljubav postaje krošnja koja lista i cvjeta, da bi nas na kraju među svojim granama iznenadila otkrićem slatkoga ploda. A u svakom od tih plodova je novi zametak života, nastavak te iste biljke, njezin produžetak, u buduća vremena. U knjizi se izmjenjuju čulnost i refleksivnost ljudskoga bića koje ima bogato iskustvo nesebičnoga sebedarja. Neke jednostavne, male «stvari», postaju novi začin života. S njima svakodnevnica ulazi u još neotkrivenu i neslućenu dimenziju. Čovjek se uzdiže do svoga novoga rođenja koje dobro razumiju svi već rođeni za nebesku dimenziju, dok za ostale sve to ostaje tek puka i prazna besmilica. Za nekoga je pružena ruka voljene osobe tek dodir praznoga dlana, dok je za drugoga najbogatiji dar i najviši stupanj sreće koji se u ljudskom životu uopće može naći. Tako se po bezbroj puta ostvaruje poznata ljubavna jednadžba: bogatima se dodaje bogatstvo, a praznima praznina. To je prostor usmjerenosti na darivanje i radost koja izvire iz darivanja. Nema tu više prostora za racionaliziranje i za odmjeravanje jer svatko je dao sve, svoj maksimum bez zaostatka. U igri je puna mjera života, doživljaja i ljubavi. I ljubav se pretvara u trenutak, a trenutak ljubavi u vječnost jer od takvoga se trenutka može živjeti cijelu vječnost. Stihovi Vesne Miculinić-Prešnjak često odražavaju tankoćutnost i visoku točnost u iskazu najfinijih misli i osjećaja. Ona doseže mjestimice ono rijetko umijeće koje postiže da se riječi obaraju poput slapa, ali ne uz grmljavinu, već uz plodnu tišinu. A bujica osjećaja poput širokoga riječnoga ušća polako ulazi u spokoj zadovoljnih čula, u ispunjenost.

Knjiga predstavlja himnu i ushit. U njezinu je središtu ljubav koja ima Božansko svojstvo. Autorica je označava kao Sunce mom suncu. Ljubav je svjetlo i samome svjetlu u najpunijem sjaju. Ona je i više od najvišega. Žena se susreće sa svojim jednako krhkim i ranjivim muškim suputnikom da bi tamo gdje im se dodirnu ramena bljesnula iskra sreće, neukrotiva i neobjašnjiva, tajnovita i neočekivana, a ipak duboko žuđena i ostvarena u radosti svih tjelesnih stanica i svih atoma njihove duše. Upravo u darivanju sebe i u potpunome gubitku sebe, ona ostvaruje najviši dobitak, susret s vlastitim, preporođenim bićem, koje ide prema svom novom rođenju. Jezik je to tvrde istine kojem se opiru mnogi koji uzdižu sebe i svoje probitke iznad svih vrijednosti i baš tako ostaju sebe lišeni. Paradoks je to koji proturječi mnogim tobože trijeznim očekivanjima tobože realnih ljudi i uvijek iznova neugodno iznenađuje skidajući s visina upravo njih, sigurne i ohole letače, a onim nesigurnima predaje nebo. Sve zavisi od toga traži li čovjek ljubav pisanu malim ili velikim početnim slovom. Naime, sve je više onih koji ne shvaćaju razliku. I ta zabluda osvaja svijet.

A Vesna Miculinić-Prešnjak u svojoj najnovijoj knjizi pjesama ukazuje upravo na to. Njezina Luč u tmini, s mnogim sestrinskim stihovima i knjigama, obasjava baš ovu tako važnu životnu istinu.

Božidar Prosenjak, samostalni umjetnik-književnik